Crnogorsko Udruženje likovnih umjetnika ubraja se u red najstarijih strukovnih, umjetničkih udruženja, ne samo kod nas već i u regionu. Prošle godine obilježili su 70. godišnjicu postojanja, ali sa statusom nevladine organizacije. Zbog toga nailaze na brojne poteškoće, sve uslijed nedostatka novca kojim bi ispratili programe i pomogli svojim članovima. Od predsjednika ULUCG, mr Igora Rakčevića, saznajemo da se mogu, ipak, pohvaliti da su u protekloj, godini jubileja, uspjeli da organizuju značajnu izložbu „10-30-70” u saradnji sa budvanskim Grad teatrom. Njome su, dodaje Rakčević, objedinili obilježavanje 70 godina postojanja ULUCG, 30 godina Grad teatra i 10 godina obnove nezavisnosti.
– Najveći domet svakako jeste iniciranje i potpisivanje Sporazuma o saradnji između svih regionalnih udruženja likovnih umjetnika. Tim povodom smo na Cetinju, na dan našeg osnivanja okupili predsjednike udruženja iz Srbije, Slovenije, Hrvatske, BiH i Makedonije. Ovaj sporazum će omogućiti bolju regionalnu saradnju, razmjenu programa i realizaciju zajedničkih projekata – kaže Rakčević.
Jedna od prepoznatljivih djelatnosti ULUCG, a vezana za galerijski prostor Umjetničkog paviljona, jeste izlagačka, naročito Tradicionalna izložba članova Udruženja. Pored članova ULUCG priliku da u ovom prostoru izlažu imaju i gostujući, inostrani umjetnici. A, pored organizacije izložbi imaju i druge planove, navodi Rakčević.
- Pored bogatog izlagačkog programa, u planu nam je da nastavimo sa inicijativom sticanja nove publike koja se sprovodi kroz godišnji projekat likovnih radionica koje uključuju učenike starijih razreda podgoričkih osnovnih škola. Ovaj projekat se odvija već dvije godine uz saglasnost Ministarstva prosvjete Crne Gore. Ono što vidimo kao potrebu jeste i edukacija našeg članstva o mogućnostima i načinima apliciranja na različite konkurse koji se odnose na kulturu i umjetnost. Realizacija ovog projekta će zavisiti od finansijskog aspekta – kaže Rakčević.
Predsjednik ULUCG kaže da se kao NVO, Udruženje već nekoliko godina, većim dijelom finansira od projekata.
- U manjem dijelu održivost postižemo od sopstvenih sredstava, sponzorstava, manjih donacija i članarina. Usljed opšte recesije su ova sredstva, iz godine u godinu sve manja i neizvjesnija, pa je teško i napraviti neku ozbiljniju programsku projekciju – kaže Rakčević.
Zanimalo nas je da li bi možda ponovni povratak na državnu kasu nešto suštinski promijenio kada je u pitanju status ULUCG, ali i status, naročito materijalni, članova Udruženja.
- Naravno da bi promijenio. Već nekoliko godina su naši napori prvenstveno usmjereni na preživljavanje i funkcionisanje same strukture Udruženja i prostora Umjetničkog paviljona koji je u našem posjedu. Obezbjeđivanjem budžeta za materijalne troškove funkcionisanja na način na koji je to bilo regulisano prošlim Zakonom o kulturi, sva sredstva koja sada koristimo za puko preživljavanje bi se usmjerila na razvojne projekte. To bi svakako doprinijelo boljem statusu naših članova i kulturi uopšte. Uprkos svemu ovome, prošle godine smo uspjeli da na skroman način pokrijemo sve troškove za izložbe naših članova u Umjetničkom paviljonu, nadamo se da će tako biti i ove godine – kaže Rakčević.
S obzirom na prilično nezavidan materijalni status ULUCG, mladi umjetnici, koji završavaju akademije, ipak žele da postanu članovi ovog Udruženja. Evo i zašto:
- Pored mogućnosti koje nudi, članstvo u Udruženju je i pitanje profesionalnog prestiža. Procjena je da oko 80 procenata svršenih studenata u struci aplicira i bude primljeno u naše članstvo. Prošle godine smo povećali članstvo za 19 novih umjetnika, tako da sada Udruženje broji 480 članova – ističe Rakčević.
Ž.J.